Esad „Bili“ Beharić rođen je 4. septembra 1960. godine u Banjoj Luci. Odrastao je u Čelincu, ali prve značajnije fudbalske korake počeo je u FK Mladost Kotor Varoš. Poslije FK Mladost odlazi u FK Borac Banja Luka, gdje nastupa od 1981. do 1986. godine. Nakon toga prelazi na pozajmicu u Slogu iz Trna, gdje igra do početka rata. Početkom sukoba u Jugoslaviji, vraća se u Borac, a zatim s ekipom odlazi u Srbiju. Tamo jednog dana dolazi dopis da se klub gasi i da se svi igrači moraju vratiti u Bosnu. Esad tada donosi važnu odluku – ostaje u Srbiji. Tokom vrhunca svoje karijere u fudbalu, Esad Beharić je dobijao ponude iz inostranstva – klubovi su prepoznavali njegov talenat, mirnoću i preciznost na terenu. Ipak, početak rata sve je to prekinuo. Umjesto transfera i profesionalnih ugovora, došao je težak period u životu, a san o velikim utakmicama vani pao je u vodu zajedno s nadama hiljada sportista iz bivše Jugoslavije. FK Borac Banja Luka U Srbiji nastavlja karijeru u klubu Senta (Druga vo...

  U srcu Kotor Varoši, Udruženje žena „Venera“ već godinama predstavlja stub očuvanja kulturne baštine i društvene solidarnosti. Osnovano 2018. godine, ovo udruženje okuplja pedesetak žena, od kojih je polovina aktivno uključena u raznovrsne aktivnosti koje promovišu tradicionalne vrijednosti i osnažuju lokalnu zajednicu. Predsjednica udruženja je Miroslava Kalamanda , a članice su žene u dobi od 40 do 86 godina, što pokazuje generacijsku širinu i posvećenost u prenošenju znanja i vrijednosti. Miroslava Kalamanda 🎨 Očuvanje zanata i tradicije Članice „Venere“ posvećene su očuvanju starih zanata i vještina koje su pred nestajanjem. Izrađuju rukotvorine poput vezenih odjevnih predmeta, stolnjaka i ukrasa za domaćinstvo, kao i prehrambene proizvode poput džemova, rakija i likera od samoniklog bilja. Aktivno učestvuju na sajmovima, zanatskim izložbama, kao i na gastromanifestacijama, gdje sa ponosom predstavljaju tradicionalna jela svoga kraja – pite ispod sača, supe, cicvaru, uštipke...

  U školama ih učimo da budu pošteni. Govorimo im da vrijedi biti častan, da se trud isplati, da se obrazovanje i rad cijene. Na časovima se još uvijek priča o moralnim vrijednostima, o pravdi, poštenju i ličnom dostojanstvu. Pišu sastave o uzorima, crtaju budućnost u kojoj će biti ljekari, vatrogasci, inženjeri... A onda se vrate kući, upale televizor – i sve to padne u vodu. Na javnim servisima, koje svi mi plaćamo, dočeka ih druga realnost. Rijaliti programi. Emisije u kojima se slave nasilje, spletke, psovke, nemoral, kriminal i praznoglavost. U kojima je dovoljno da si vulgaran, sklon incidentima i spreman da se poniziš pred kamerama, pa da preko noći postaneš "zvijezda". I naravno – da zaradiš više nego neko ko radi pošten posao 30 godina. Kako da objasnimo djetetu zašto učitelj vozi polovni automobil, a neko iz rijalitija vozi džipa od 100 hiljada eura? Kako da ga uvjerimo da se vrijedi truditi, kad mediji plasiraju poruku da se bez morala lakše i brže dolazi do slave ...

U Kotor Varošu, vidljiva promjena dolazi iz redova mladih ljudi. Na čelu Turističke organizacije, Centra za kulturu, sport i informisanje, te komunalnog preduzeća „Bobas“, sada stoje mladi direktori koji unose novu energiju, ideje i – što je najvažnije – konkretne rezultate. Promjene se ne kriju – one se vide na svakom koraku. Aktivnosti koje se pokreću, akcije koje se sprovode i način na koji se komunicira sa građanima, podsjećaju nas da ipak ima nade. Radi se više, bolje i s više entuzijazma nego ranije. Pokazuju da javna preduzeća mogu i treba da budu u službi građana. Na mlađima svijet ostaje – kaže narod. Ostaje nam da vjerujemo da ih godine i sistem neće iskvariti, da će ostati dosljedni sebi i zajednici koju vode. Ako tako bude, Kotor Varoš ima svijetlu budućnost . Milorad Savanović – Centar za kulturu, sport i informisanje Milorad Savanović kao direktor Centra za kulturu, sport i informisanje unosi svježinu i novu energiju. Organizacijom prve biciklijade i nizom kulturnih doga...

  Javorani Danas ne pišem ni o prirodi, ni o sportu, ni o putevima. Danas pišem o nepravdi. O jednoj istini koju znamo svi, ali rijetko ko smije izgovoriti naglas. O statusu porodica poginulih boraca u Republici Srpskoj – temelju na kojem je ova zemlja stasala, a koji danas puca pod teretom zaborava. U jednoj od najrazvijenijih opština (Kotor Varoš) – porodice poginulih boraca dobijaju placeve od 250 kvadrata, stanove od 35 kvadrata. I dok se to na papiru vodi kao „briga o boračkoj populaciji“, pitam vas – da li je to dovoljno za jednog čovjeka, a kamoli za dvije, tri ili četiri porodice koje dijele isto prezime, istu bol i istu žrtvu? Dok se pojedini ovih dana svečano oblače, polažu vijence i slikaju za medije pored spomenika palim borcima, pravu sliku života njihovih porodica niko i ne spominje. Tamo gdje nema kamera – nema ni njih. Tamo gdje nema govora, bine i gozbe – nema ni prisustva, ni istinske brige. U Javoranima, gdje se nalazi pomen-ploča borcima sa područja opštine Kot...

  Cijelo vrijeme dok je trajala svečanost povodom Dana Vojske Republike Srpske i 3. pješadijskog (Republika Srpska) puka, kasarnu "Kozara" u Banjaluci u više navrata je nadlijetao izviđački avion, za koji se pretpostavlja da pripada englezima. Njegov let u niskoj zoni, očigledno s namjerom da zastraši i poremeti tok obilježavanja, nije nimalo pokolebao učesnike manifestacije. Svečanosti su prisustvovali najviši zvaničnici Republike Srpske – Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Radovan Višković – uprkos pokušajima zabrane ministra odbrane Zukana Heleza, koji je pokušao da uvede mjeru zabrane ulaska u kasarnu. Njegova "zabrana" pokazala se kao puki formalizam – bez težine i efekta. Manifestacija je protekla dostojanstveno, ponosno i mirno, a svaki novi prelet izviđačkog aviona bio je samo još jedan dokaz da naš identitet, volju i odlučnost – niko ne može zastrašiti.

   Na ovom mjestu, gdje bi trebalo da čujemo ptice i šuštanje lišća, dočekuje nas – smeće. Na putu prema Bilicama i Tešićima, nesavjesni građani pretvaraju prirodu u deponiju. Iako Kotor Varoš ima organizovano odvoženje otpada, pojedinci i dalje biraju da bacaju smeće pored puta, u šumu, gdje ga niko „ne vidi“. Ali vidi se. I smrdi. I ostaje. Godinama. Navika je čudo. A ova slika je naše ogledalo. Ne okreci glavu. Ne šuti. Prijavi. Jer ako znaš da neko to radi, a prešutiš – nisi ništa bolji. Pozivamo sve građane da prijave nelegalno odlaganje otpada komunalnoj inspekciji Opštine Kotor Varoš: Telefon: 051/784-230 Email: komunalnapolicija.kv@gmail.com Adresa: Opština Kotor Varoš, Ulica Cara Dušana 44 Prijavi komšiju, poznanika, pa i najbližeg ako treba. Jer to nije samo smeće – to je poruka budućim generacijama. Da li će odrastati u prirodi ili na deponiji, zavisi od nas.

  U Kotor Varošu, vatrogasci ne koriste svoje slobodno vrijeme za odmor i opuštanje. Umjesto toga, rade dodatno – vari se, montiraju se cijevi za vodu i grijanje, razvlače se instalacije. Sve to kako bi mogli platiti račune, školovati djecu, obezbijediti osnovno za život. Jer njihova plata, iako nose uniformu koja simbolizuje hrabrost i požrtvovanje, nije dovoljna za dostojanstven život. To nije pojedinačan slučaj, to je ogledalo društva u kojem živimo. Društva u kojem influenseri, tiktokeri i razni "kreatori sadržaja" zarađuju desetostruko više od onih koji svakodnevno rizikuju svoje živote da bi spasili tuđe. Ne umanjujemo ničiji rad, ali postavljamo pitanje: kakvo je to društvo u kojem je važnije biti zabavan nego biti hrabar? Kakav je to sistem vrijednosti koji ne zna prepoznati stvarne heroje među nama? Dokle god ljudi koji spašavaju živote moraju raditi dodatno da bi preživjeli, jasno je da živimo u sistemu koji ne zna prepoznati prave vrijednosti. Jer društvo koje ne c...

  Dabovci(Kotor Varoš)   Vrijedne ruke Ljubice Hadži Marković Sa osmijehom na licu i motikom u ruci, Ljubica Hadži Marković na vrijeme je obavila sjetvu nevena. Njeno dvorište u proljeće miriše na zdravlje, a ona uvijek raspoložena da stane, prozbori i podijeli znanje koje je godinama skupljala o ljekovitom bilju. Glavni proizvod je melem od Nevena – prirodni saveznik kože, naročito u borbi protiv rana, upala, osipa i opekotina. Ljubica napominje da je neven udarna biljka u alternativnoj medicini, naročito protiv tumorskih promjena kod žena , i da njegova vrijednost u narodnoj medicini ne blijedi ni danas. melem od Nevena Godinama, u tišini svog dvorišta, po brdima i livadama, sakupljala je znanje, biljke i iskustvo. Sve što radi – radi sa srcem. Bilo da sije, bere ili suši – kod nje ništa nije na brzinu, ništa napamet. Ne traži pažnju ni pohvale, ali ljudi dolaze kod nje po savjet, čaj, meleme. Za svaku biljku zna kad je najbolje vrijeme za branje, kako se suši, kako po...

  Žarko Pejović Tri generacije Pejovića i njihov doprinos Kotor Varošu Priča o Žarku Pejoviću, danas uspješnom rukometnom stručnjaku u Norveškoj, ne može se ispričati bez pogleda unazad. Bez spomena porodičnih korijena i temelja koje su, generacijama prije njega, utkali njegov djed i otac. Porodica Pejović nije samo živjela u Kotor Varošu – ona ga je gradila. Djed Jefto Pejović, rođen 1927. u Miljkovcu kod Plužina , kao prosvjetni radnik iz Crne Gore, nakon Drugog svjetskog rata bio je upućen u Bosnu i Hercegovinu, gdje je ostavio dubok trag. U Kotor Varošu je osnovao Radnički univerzitet, koji je postao oslonac obrazovnog sistema i temelj za kasnije osnivanje Srednjoškolskog centra. Njegov rad prepoznat je i van lokalne sredine – čak mu je i nobelovac Ivo Andrić lično čestitao na doprinosu obrazovanju. Otac Miroslav Miro Pejović bio je posvećen muzici i obrazovanju. Radio je kao nastavnik muzičkog u osnovnoj školi, gdje je ostao do kraja života – među učenicima, u učionici, tamo ...

  2002/03  Ekipa RP Promeks Kotor Varoš Na inicijativu mlađih generacija, koji su tad kao djeca stajali uz aut-liniju i divili se svakom potezu, svoju priču nam priča Goja Malijević – član nekada slavne ekipe RP PROMEKS iz Kotor Varoša. „Na gradskom turniru smo prvi put nastupili 2002. ili 2003. godine. Okupili smo se kao drugari, više iz ljubavi prema fudbalu nego iz želje za trofejima. Vremenom smo postali ozbiljna i prepoznatljiva ekipa“, prisjeća se Goja. Ekipa je imala uspjeha širom opštine a i šire – više puta su osvajali turnir u Grabovici, dok im u Maslovarama, pred domaćom publikom, sreća često nije bila saveznik. Tu ih je redovno pobjeđivala Grabovica. Jedan od najvećih uspjeha ostaje treće mjesto na turniru u Tesliću, na Banji Vrućici. Osvojili su i turnir u Vrbanjcima. U tih nekoliko godina igranja, kroz ekipu su prošli brojni kvalitetni igrači. Među njima se posebno ističe Aleksandar Malijević , koji je igrao za Slogu iz Trna u Prvoj ligi Republike Srpske. Aleksan...

  Vrbanjci 98' Rođen sam u vihoru rata, 1994. godine. Ipak, Bogu sam zahvalan što me se taj rat ne tiče – barem ne u sjećanjima. A roditeljima sam zahvalan što mi o njemu nisu pričali, osim ponešto što sam sam uhvatio iz razgovora odraslih. Njima je rat uzeo najbolje godine – tako su govorili. A meni je dao djetinjstvo koje je, uprkos svemu, bilo ispunjeno smijehom, nestašlucima i mirisom ljeta. Od aprila do septembra, vrijeme smo provodili na rijeci Bosanci. Bosanka je bila naša svakodnevica – tamo smo pecali, kupali se, ljuljali na klimavom mostu koji je više ličio na dječiju maštariju nego na pravi most. Napravljen od dva srušena drveta, taj most bio je sasvim dovoljan da se osjećamo kao istraživači. Ponekad bismo se odvažili da krišom pretrčimo magistralu i prođemo kroz Smajloviće, da stignemo do Varošića Vira na Vrbanji. Taj prolazak imao je u sebi neki dječiji strah – nepotreban, bez osnova, ali prisutan. U našim malim glavama to je bila prava avantura. I iako nas je od rata ...

  ulica Cara Dušana+ulica Stefana Nemanje Ne volim kritikovati. Niti sam blog pokrenuo da bih upirao prstom. Ali nekad je važno postaviti pitanje – onako ljudski, iz srca, bez stranačke pozadine. Ljudi su ogorčeni, šalju slike i pitaju . Da li se u našoj opštini zaista radi samo u izbornim godinama? Kakav se to narativ uvukao u naše društvo da asfalt, rasvjeta ili kanalizacija više nisu osnovne potrebe – nego postaju predizborna obećanja? Čujemo: "Ako vi za nas – mi ćemo za vas." Kao da se putevi asfaltiraju samo za one koji glasaju „kako treba“. Kao da bolji put ne pripada svima, nego samo podobnima. I sve se to najbolje vidi baš u izbornoj godini. Mašine se odjednom pojave, radnici ožive, ceste se krpe, šljunak stiže i u sokake koje godinama niko nije obilazio. Odjednom svi obećavaju. A mi, obični ljudi, samo gledamo i pitamo se – hoće li se i ovaj put sve završiti na obećanjima? Pogledajmo centar Kotor Varoša. Raskrsnica – najprometnija u gradu – već dugo je domaćin jedno...

  Ponekad nas život natjera da zastanemo. Ponekad nas život obori, da bismo pogledali gore. I nekad, oni koji su pali najniže – postanu oni čiji glas se najdalje čuje. Blažen Savanović, u svom okruženju poznat kao Baćo, govori iz srca. Iz invalidskih kolica. I želi da ga mladi čuju – prije nego što bude kasno. Baćo ne traži sažaljenje. On daje poruku. On šalje poziv onima koji su puni života, željni adrenalina, brze vožnje, dobrih motora, auta i pijanki do zore – da stanu. Da se zamisle. Da poslušaju. Jer govori im neko ko je prošao sve to, ali ne hoda više. Kad smo mladi živimo kao da nas nije briga šta će biti sutra. Samo igra, provod, društvo. Neko ostane u sportu, neko ode u diskoteke, a mi smo se odlučili za motore, auta i brzu vožnju. Niko nije mislio da bi neko od nas mogao postradati. Kod nas se uvijek kaže – ‘Neću ja, ne može se meni ništa desiti’. I ja sam bio jedan od tih. Mislio sam – ‘neće meni’. Baćo ne bježi od istine. Iskreno priznaje da je bio površan i u stvarima...

 Trener Lale Bašić nakon poraza u finalu: Ostaje žal, ali i ponos na generaciju kakva se rijetko rađa Ekipa pod vođstvom trenera Bašića, iako najmlađa i fizički slabija od konkurencije, ostavila je snažan utisak u ovogodišnjem takmičenju Futsal Lige Republike Srpske(U19) . Trenirali su vrijedno, dva puta sedmično cijelu godinu, i pokazali su veliku borbenost i talenat. U grupnoj fazi iza sebe su ostavili ekipe poput Čelinca, Prnjavora i Jošavke, a u polufinalu su deklasirali Doboj rezultatom 8:2. Finale protiv Prnjavora bilo je neizvjesno – odlučeno u posljednjem minutu. Zbog 5 faulova već 5 minuta prije kraja i nešto slabije fizičke spreme, nisu uspjeli izdržati do kraja. Ekipa Prnjavora bila je taktički spremnija i pojačana vrhunskim pojedincima iz Dervente i Laktaša. „Ostaje žal jer smo imali jednu od rijetkih generacija koja je i talentovana i radna. To su momci koji ne preskaču treninge, brzo uče, ponašaju se profesionalno i vole fudbal“, ističe Bašić. Da su osvojili prvo mjes...