„Šapat iz šume: Legenda o Vilama iz Rastika“

-


Duboko u srcu Rastika, zaklonjeno od pogleda i zaštićeno krošnjama starih bukvi, nalazi se mjesto koje mještani ne izgovaraju olako – Vilenska Vrela. To nije samo izvor vode, već izvor tajni, želja i starih priča koje još uvijek žive u šapatu vjetra i pogledu starijih.


Mještani kažu da se oduvijek znalo kada vile dolaze na izvor – tada voda stane. Potok koji inače žubori odjednom zanijemi, i to je bio jasan znak: vile su stigle. Niko ne prilazi tada, jer to je vrijeme njihovog plesa, njihove pjesme. Ko bi tada naišao, morao bi ćutati, jer bi ga u protivnom zauvijek progonili snovi koje neće znati objasniti.


Ljubo, mještanin Rastika, s punim uvjerenjem tvrdi: „To nije nikakva legenda," to je živa istina. Samo treba znati slušati.“ Prema njegovim riječima, noću, kad sve utihne, iz pravca Vrela dolaze pjesma i smijeh, ne znaš da li sanjaš ili čuješ.   


Stari pričaju da su vile nekad pomagale onima koji su znali poštovati prirodu. Dodaju mještani još jednu zanimljivost – ako se napiješ vode sa Vilenskih Vrela i u tom trenutku zamisliš želju, ona će se sigurno ispuniti. Voda je, kažu, čista kao duša, hladna kao istina i moćna kao misao.


I danas, ako zalutaš tim putem, možda nećeš sresti nijednog čovjeka. Ali, ako staneš kod izvora, oslušneš i zatvoriš oči... možda ćeš čuti smijeh. Ili pjesmu. Ili samo tišinu – onu koja sve govori.



Коментари

  1. Горан Малијевић15. април 2025. 21:04

    Отац ми је често пута говорио немој ићи на изворе по ноћи а имали смо башту у Которишту и често сам у љето ишао залјевати поврђе и кад окасним и смркне се увјек се тог сјетим у неки ме страх обузме .Нисам видио виле али има нешто ту не би он џабе то рекао.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Jedan od uzora i primjer drugima u Kotor Varošu

-
Слика
U vremenu kada su prave vrijednosti sve rjeđe, priče poput one o Laletu Bašiću vraćaju vjeru u trud, upornost i pošten rad. Lale nije samo ime koje se izgovara s poštovanjem na sportskim terenima – on je čovjek koji je uspio spojiti ljubav prema fudbalu i preduzetništvu, i u oba pravca kroči odlučno, sa osmijehom i strašću. A sve je počelo skromno. Lale je kao dječak bio gojazan i nije imao mnogo izgleda za uspjeh u sportu. Ipak, imao je ono što mnogi nemaju – bezrezervnu ljubav i podršku svojih roditelja, a posebno oca Luke. Luka je vjerovao u svog sina čak i kada drugi nisu. Pratio ga je na turnirima, bodrio s tribina, savjetovao i bio mu oslonac u svakom koraku. Ta vjera i podrška bile su ključne za Laletov razvoj i samopouzdanje. Kao dugogodišnji fudbaler, Lale je ostavio trag na brojnim turnirima, poznat po svojoj borbenosti, fer-pleju i smislu za timsku igru. Danas, dok još aktivno igra, polako uplivava i u trenerske vode – prenoseći znanje i iskustvo mlađima, ali i gradeći temel...
Прикажи све

"Mirso Beglerović – čovjek iz sjene koji drži tim na nogama"

-
Слика
Na svakoj klupi, uz svaki teren, uvijek postoji neko ko nije na naslovnici, ali bez njega utakmice ne bi bile iste. Neko ko zna svaku povredu, svaki rezultat, svaki broj dresa. Neko ko nikada ne viče, ali se njegov glas daleko čuje – kroz poštovanje koje izaziva. U Kotor Varošu, taj neko je Mirsad Mirso Beglerović – Banjalučanin iz Šehera, zaljubljenik u sport, farmaceutski tehničar po struci, a fizioterapeut i sportski volonter po srcu. Čovjek koji već decenijama stoji tiho uz aut liniju, s rukama koje su zbrinule stotine igrača, i osmijehom koji ne silazi ni kad je rezultat protiv. Rođen 14. jula 1947. u Banjoj Luci, Mirso je život posvetio pomaganju ljudima – prvo u apotekama svog rodnog grada, a potom i u Kotor Varošu, gdje dolazi 1978. godine na poziv kolegice i prijateljice, košarkaške legende Lenče Trajkovski. No uz rad u apoteci, Mirso nikada nije ostavio ni sport. Trenirao je fudbal u Vrbasu i banjalučkom Željezničaru, a istovremeno gradio svoj drugi sportski poziv – fiziotera...
Прикажи све

"Od staza djetinjstva do vrhova Evrope: Miloš Veleušić, inženjer sa dušom trkača"

-
Слика
Rođen u Banjoj Luci 1992. godine, ali odrastao u Kotor Varošu, Miloš Veleušić je primjer da snovi iz malih mjesta mogu voditi ka velikim visinama – doslovno i metaforički. Kao dječak ostao je bez oca, što ga je natjeralo da mnogo ranije nego što je trebalo preuzme odgovornost i postane glava kuće. Teška vremena izgradila su čvrst karakter, ali i probudila glad za uspjehom. Iako je u djetinjstvu bio gojazan, sve se promijenilo kada je otkrio ljubav prema trčanju i aktivnom životu. Ta transformacija nije bila samo fizička, već i životna – pokazala mu je koliko snaga volje može da promijeni tok čovjekove priče. Miloš je od malih nogu sanjao da postane inženjer – san koji je, uz rad, trud i istrajnost, i ostvario. Završio je srednju građevinsku školu i Građevinski fakultet u Banjoj Luci, a danas radi kao projektant građevinskih konstrukcija u jednom projektnom birou u istom gradu. Ali njegov život se ne završava između zidova kancelarije. Njegovo srce kuca brže kada zakorači u prirodu – pl...
Прикажи све