Rame uz rame s ocem – priča iz austrijskih Alpa

 U austrijskim Alpama, tamo gdje su staze uske, tlo klizavo, a dan počinje mnogo prije nego što sunce grane, radi jedan mladić iz Kotor Varoša. I ne radi sam – radi rame uz rame sa svojim ocem. On je sjekač. Otac je traktorista. I svaki dan vode bitku sa planinom.

Filip Gavrić, rođen 13. septembra 2002. godine u Banjoj Luci, odrastao je u Kotor Varošu, gdje je završio osnovnu i srednju školu – smjer CNC tehničar, četvrti stepen. Bio je odličan učenik. Ali umjesto mašinske hale, život ga je poveo težim putem, u šumu. A ta šuma za njega nije nova – prva stabla je gledao kako padaju još kao dijete, uz oca Marinka.

Marinko Gavrić (Filipov otac)

Kažu da se o čovjeku može mnogo reći na osnovu prve igračke. Kod Filipa – to nije bio autić, plišana životinja ili lopta. Njegova prva "igračka" bila je motorka. Još kao dječak, pratio je oca u šumu i u malim koracima učio ono što danas radi s punom odgovornošću.

Njegov dan počinje u 05:00 ujutru. U sedam je već u šumi – bez mnogo priče. Motorka zuji, stablo pada. Otac prilazi s traktorom i izvlači debla. Pauza je kratka – od 12:00 do 12:30. Onda opet rad do 17:30. Poslije toga idu do prodavnice – kupe hranu i piće za sutra. U smještaju slijedi tuširanje, večera, razgovor i planiranje sljedećeg dana. U 22:00 – spavanje. I tako šest dana sedmično. Samo nedjelja je dan tišine i odmora – iako ni tada misli ne prestaju da se vraćaju među stabla.

Ono što Filip radi nije samo posao, to je način života. Planina ti ne ostavlja prostor za grešku. Priroda je lijepa, ali surova. Svaki korak traži pažnju. Svaki pokret – smirenost i iskustvo.

A ipak, Filip ne nosi teret tog života kao kaznu. U njegovim očima nema ni gorčine, ni straha. Ima tihe odlučnosti, i poštovanja prema ocu, šumi i radu. Iako daleko od kuće, u svakom njegovom pokretu osjeća se ono s čim je odrastao – čvrstina, skromnost i želja da ide naprijed.

Filip ne traži pažnju. On je samo jedan od hiljada koji svakog jutra ustaju, navlače radnu odjeću i idu da zarade pošten hljeb. Ali njegova priča zaslužuje da se čuje. Jer priče o poštenju, radu i skromnosti – danas su rijetke.

A među sniježnim vrhovima Alpa, dok motorka reže tišinu, Filip sigurno zna jedno – da svaki pad stabla odjekuje negdje tamo, u njegovom Kotor Varošu, pa preko Ravnog Stola do Živinica.