Put cvijeća: Od zemlje vetrenjača do srca Evrope
Svako kolo, svaka biljka ima svoje mjesto. Nema tu puno filozofije – samo red, mir i rutina. Ali i tišina ima svoju pjesmu. Zvuk točkića koji klize po prikolici, miris svježih cvjetova, i moje misli, koje kao da putuju unaprijed – preko Njemačke, Austrije, sve do Slovenije.
Ovaj posao nije lak, ali ima svoju čar. Na svakom putu nosim Evropu u ogledalu retrovizora, ali i Bosnu u srcu. Gledam zalaske sunca na odmorištima, pijem kafu uz šleper, razmišljam o kući, planovima, selu, ljudima koje volim.
Ovaj put sam utovario ljepotu. Cvijeće koje će uskoro krasiti prozore, dvorišta i stanove nekih nepoznatih ljudi. Možda baš ono žuto s donje police završi u rukama neke zaljubljene djevojke u Minhenu. Možda bijeli cvjetovi obasjaju jedan balkon u Beču. Nikad ne znaš, ali znaš da si bio dio tog puta.
Kamion je natovaren. Papiri sređeni. Ruta jasna. Krenuh dalje – prvo Njemačka, gdje pravila vrijede kao Biblija. Onda Austrija, sa svojim čistim cestama i mirisom planina. Na koncu, kroz dragu mi Sloveniju, gdje već osjećam da je Balkan blizu.
Ovo nije samo posao. Ovo je život u pokretu. I dok vozim kolica puna cvijeća, vozim i priču. Svoju, običnu, vozačku – ali iskrenu i punu duše.
Jako lep tekst
ОдговориИзбришиHvala
ИзбришиHvala
ОдговориИзбришиOsvjezenje za procitati. Samo naprijed.
ОдговориИзбришиHvala :)
Избриши