"Pobjednik ostaje: preko 15 godina rekreativne magije na parketu"

Već više od 15 godina, dva puta sedmično, u sportskoj sali osnovne škole Zabrđe (nekad i Vrbanjci, a zna se igrati i u sportskoj dvorani), održava se tradicija koju nije lako prekinuti. Tu, na parketu koji ponekad više pamti padove nego golove, igra se mali fudbal – ali sa srcem. Igra se 4 na 4, mali golovi, pravila jasna:10minuta,  pobjednik ostaje, gubitnik na klupu. Ako je neriješeno, penal od gola do gola – na prazan gol, naravno, jer ovdje se trenira i mirna noga i stabilna psiha.

Ova ekipa je šarena, kao ruska salata – tu su direktori, privatnici, zanatlije, vozači, studenti, penzioneri... Kad se obuče šorc, svi su isti. Ovdje nije važno ko si ni šta si – samo kako igraš i koliko si posvećen ekipi.

Likovi koje moraš upoznati

Drx – legenda. Najredovniji, najuporniji, i vjerovatno čovjek s najviše "driblinga koji su doveli do gola... protivnika". Voli loptu kao dijete čokoladu. Ako je kod njega, računaj da neće brzo doći do tebe. Ali nek’ je njemu lijepo!

Krule – takmičarski duh na maksimumu. Dovodi igrače iz "rezervi", zove pojačanja, analizira sve i pravi taktike kao da se sprema za Liga šampiona. Nekad upali, nekad baš i ne, ali mu se mora priznati – ozbiljnost mu je srednje ime.

Tu je i Čedo, tihi lider sa svojom "zlatnom sredinom". Nisu najbrži, nisu najjači, ali kad se poslože, odu kući s najviše pobjeda. Njegova ekipa je kao rakija – kad se odmjeri kako treba, svi padaju

Dva sata čistog života

Termin traje 2 sata. U tih 120 minuta prođeš više emocija nego u prosječnoj latinoameričkoj sapunici. – od smijeha, preko galame, do psovki,. Dešavalo se i da neko ljutito izađe prije kraja, ali svi znaju – kad dođe novi termin, sve se zaboravi. Kao da ništa nije bilo. Jer svi znaju zašto su tu – zbog igre, zbog druženja, i zbog onog osjećaja nakon rekreacije.

Druženje se ne završava krajem termina. Ponekad se popije poneko pivo u svlačionici, a nekad se ekipa prebaci u gradsku kafanu na analizu “šta je ko mogao bolje”. Organizuju se i fešte na koje su pozvani svi rekreativci – a ima ih preko 30. Tada se ne broje ni golovi ni asistencije, već samo dobra atmosfera i smijeh koji traje do kasno. Jer ovo nije samo grupa ljudi koja igra mali fudbal – ovo je društvo koje živi za svaki naredni termin.

U zemlji gdje nas svakodnevno guše loše vijesti, ova ekipa daje nadu da su dobre stvari još uvijek tu – u zatvorenoj sali, na parketu koji sve pamti i među ljudima koji nisu zaboravili kako se dijeli lopta. I osmijeh.