Opaki Vir- sjećanja





Skrivajući se u hladovini između sela Rastik i Živinice, Opaki Vir nije samo komad prirode već i svjedok bezbrojnih ljetnjih uspomena – on je simbol djetinjstva, prijateljstva, prve simpatije, one naivnosti koju samo djeca imaju, i onog ponosa koji mladići nose kad im skok u vodu bude najviši, najluđi, najhrabriji.

Prošlo je više od četrdeset godina. Toliko je vremena trebalo da se vratim. Da prođem starim stazama, da udahnem onu istu vlagu šume, da ponovo čujem vodu kako udara o stijene. Opaki Vir… nekada pozornica naših ljeta, danas tiho utočište uspomena.

Tu smo dolazili kao djeca, puni života i bezbrižnosti. Skrivali smo se od vrućina, ali i od stvarnosti. Tu su padali prvi nespretni zagrljaji, tu su izgovarane riječi koje nismo razumjeli do kraja, ali su nas grijale kao sunce iznad vode. Tu je ona, nasmijana, gledala me dok sam skakao s kamena – a ja sam mislio da letim.

Plašili su nas da ima vrtlog, da je opasan, da se u Kaldaru utopilo nekoliko bikova koje je voda odnijela. Nama je to bilo dovoljno da osjetimo i strah i divljenje. Taj vir je imao dušu – pomalo divlju, ali nama najdražu.

Danas, dok stojim tu, više nema dječije graje. Nema trčanja, skakanja, nema onih starih lica. Samo voda, još uvijek nemirna, još uvijek šumi kao da zna… kao da me prepoznaje.

Poželio sam da ispričam svoju priču. Da zapišem sve – od prve simpatije do zadnjeg skoka. Ali ne ide. Neke stvari ne mogu se pretočiti u riječi. One ostaju u pogledu, u uzdahu, u blagoj jezi koju osjetiš kad shvatiš da si odrastao… a da je to mjesto ostalo isto.

Opaki Vir možda više nije isti kao tada, ali za mene – uvijek će biti. Jer tamo je ostao dječak koji je vjerovao da su ljeta beskonačna, da su pogledi iskreni i da vir ne može ništa onome ko ima srce puno snova.

I vi imate priču, sliku, uspomenu iz vašeg kraja?

Podijelite je s nama. Pišimo zajedno.

Viber: 0038766046113

Blog: glasrsbih.blogspot.com

Коментари

  1. Vratime u djetinjstvo davne 1965 godine kad sam poslednji put posjetio vir iz mojih Zivinica. Posle odselih i nažalost nikad ga vise ne posjeti i neokupa se u Cvrcki.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da sam vam probudio sjećanja, možda se nekad odlučite doći i vidjeti ga ponovo. Imate li neka posebna sjećana na vir, pišite nam 066/046-113 biber

      Избриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Baćo nesebično dijeli svoju priču i mladima poručuje: „Ne čekajte nesreću da biste shvatili vrijednost života.“

Savo Tepić spriječio krvoproliće među Srbima, dostojanstveni prolazak Đorđa Božovića Giške kroz Kotor Varoš

Od dječijih snova do stvarnosti: priča o Stefanu Kuzmiću

Jedan od uzora i primjer drugima u Kotor Varošu

Ime koje se ne skandira, ali se pamti, Esad Bili Beharić – Majstor igre, žrtva vremena

Vikend jednog Švajcarca u Kotor Varošu

"Mirso Beglerović – čovjek iz sjene koji drži tim na nogama"

"Od staza djetinjstva do vrhova Evrope: Miloš Veleušić, inženjer sa dušom trkača"

Rame uz rame s ocem – priča iz austrijskih Alpa

"Biti doktor znači znati, ali i osjećati. Dr Milorad Kuzmić je znao — i osjećao — za čitav jedan narod."