Ime koje se ne skandira, ali se pamti, Esad Bili Beharić – Majstor igre, žrtva vremena

Esad „Bili“ Beharić rođen je 4. septembra 1960. godine u Banjoj Luci. Odrastao je u Čelincu, ali prve značajnije fudbalske korake počeo je u FK Mladost Kotor Varoš.

Poslije FK Mladost odlazi u FK Borac Banja Luka, gdje nastupa od 1981. do 1986. godine. Nakon toga prelazi na pozajmicu u Slogu iz Trna, gdje igra do početka rata. Početkom sukoba u Jugoslaviji, vraća se u Borac, a zatim s ekipom odlazi u Srbiju. Tamo jednog dana dolazi dopis da se klub gasi i da se svi igrači moraju vratiti u Bosnu. Esad tada donosi važnu odluku – ostaje u Srbiji.

Tokom vrhunca svoje karijere u fudbalu, Esad Beharić je dobijao ponude iz inostranstva – klubovi su prepoznavali njegov talenat, mirnoću i preciznost na terenu. Ipak, početak rata sve je to prekinuo. Umjesto transfera i profesionalnih ugovora, došao je težak period u životu, a san o velikim utakmicama vani pao je u vodu zajedno s nadama hiljada sportista iz bivše Jugoslavije.

FK Borac Banja Luka

U Srbiji nastavlja karijeru u klubu Senta (Druga vojvođanska liga), gdje živi, radi i igra više od 15 godina. Tamo započinje i trenersku karijeru, najprije sa mlađim kategorijama, zatim i sa seniorima.

Paralelno sa velikim, ljubav prema malom fudbalu prati ga kroz cijeli život. Početkom 80-ih dominirao je na turnirima u Kotor Varošu, a zatim i na legendarnom turniru u banjalučkom Boriku. Sa ekipom Jugoprogres, osvajao je titule 1985, 1986. i 1987. godine, a upravo te 1987. proglašen je za najboljeg igrača Borika. Godine 1988.  osvaja drugo mjesto. Prije rata osvajao je turnire i u Hrvatskoj i Austriji, a kasnije, tokom boravka u Srbiji, i u Mađarskoj. U ukupnom zbiru, iza njega je više od 100 osvojenih turnira širom bivše Jugoslavije i Evrope. Za sve to, 2017. godine dobija priznanje „Majstor malog fudbala“ na turniru u Boriku.

Priznanje

Borik

Tokom boravka u Srbiji

Godine 2005. vraća se u Kotor Varoš i preuzima FK Mladost kao trener seniorskog tima. Iako nije bio član nijedne političke partije, već nakon godinu dana biva smijenjen, jer je promjenom lokalne vlasti doveden politički podoban trener. Na veliku žalost kotorvaroških ljubitelja fudbala, Esad se tada povlači iz sportskog života.

Njegov sin, Sandi Beharić, naslijedio je očev talenat. Bio je jednako srčan i borben igrač, poznat po zalaganju i fer igri. Iako nije ostvario veću karijeru, osvojio je brojne lokalne turnire i ostao vezan za Kotor Varoš – kao sportski primjer jedne generacije koja nije imala dovoljno prostora da se probije dalje.

Sandi Beharić

Možda je Esad rođen u pogrešnoj zemlji – njegovu igračku karijeru prekinuo je rat, a trenersku politika – Danas Esad živi povučeno, ali među onima koji pamte sportske velikane – njegovo ime se izgovara s poštovanjem.